Pozivamo sve članove HUBOL-a da se odazovu na Izbornu skupštinu HUBOL-a koja će se održati 26. listopada u 18 sati u prostorijama Hrvatskog katoličkog sveučilišta na adresi Ilica 242, Zagreb.
S obzirom da dio članova Udruge nije mailom na vrijeme primio obavijest o održavanju Skupštine mogućnost kandidiranja se produžuje do četvrtka, 26. listopada do 15 sati.

DNEVNI RED
1. Otvaranje Izborne skupštine – pozdravni govor predsjednice
2. Izvješće o radu Udruge (izvještava Ivana Šmit, predsjednica)
3. Izvješće Nadzornog odbora (izvještava Ivan Raguž, predsjednik Nadzornog Odbora)
4. Izvješće Časnog suda (izvještava Goran Geber, predsjednik Časnog suda)
5. Financijsko izvješće (izvještava Samija Ropar, članica Izvršnog odbora)
6. Izbor Radnog predsjedništva
7. Izbor Izbornog povjerenstva
8. Izbor dva ovjerovitelja zapisnika
9. Izborni postupak
10. Rezultati izbora
11. Razno

Danas smo glavnoj urednici Nove TV uputili zahtjev za ispravkom informacije objavljene u emisiji „Pregled tjedna“ u sklopu Dnevnika Nove TV emitiranog u nedjelju 22. listopada. Radi se o prilogu novinarke Ivane Petrović o robovlasničkim ugovorima.

U Dnevniku Nove TV od nedjelje 22. listopada ove godine, objavljen je uobičajeni sadržaj te emisije – „Pregled tjedna“ novinarke Ivane Petrović. U sklopu tog priloga objavljen je komentar novinarke o robovlasničkim ugovorima za specijalističko usavršavanje liječnika. Komentar se temelji na pogrešno iznesenim činjenicama tj. na neistini, a izričajem krši Kodeks časti hrvatskih novinara HND-a.

Novinarka u komentaru govori sljedeće: „Ne znam je li južina bila kad su novonormalni mladi liječnici ugovore o stipendijama odlučili nazvati robovlasničkim……Tko želi mijenjati nek ne uzima stipendiju…..“.
Netočna je tvrdnja da postoji stipendija za specijalističko usavršavanje tj. da liječnici primaju neku stipendiju ili školarinu tijekom usavršavanja, a sukladno tome netočna je i tvrdnja da liječnici potpisuju ugovore o stipendijama. Liječnici ne primaju nikakve stipendije tijekom specijalističkog usavršavanja. Ovo usavršavanje nije učenje u klupi, nego rad. Liječnici tijekom pet godina specijalističkog usavršavanja rade i zarade plaću za redovni i brojne sate prekovremenog rada.
Usporedba s Amerikom sadrži tendenciozne i neutemeljene zaključke. U SAD-u studenti plaćaju sve fakultete, a ne samo medicinski fakultet. Specijalističko usavršavanje liječnici u SAD-u NE plaćaju, već se bolnice trse da dobiju što više specijalizanata. U Hrvatskoj niti jedan redovni student ne plaća  niti jedan studij, već se troškovi studiranja pokrivaju iz državnog proračuna. Niti jedan redovni student ne mora vraćati stoga troškove svojeg studija, pa je sasvim nezamisliva diskriminacija koju novinarka zaziva i prema kojoj bi samo liječnici trebali vraćati troškove studija medicine.

Pored netočnih činjenica, novinarka tendenciozno bira za prilog samo one činjenice koje idu u korist njezinom osobnom stavu o temi. Tako npr. ne spominje da se u SAD-u plaćaju svi fakulteti, a ne samo medicinski (ponavljamo: plaćaju se fakulteti, ne specijalizacija u SAD-u), ne spominje visoke liječničke plaće u SAD-u od kojih nije problem vraćati kredit za studij (ponavljamo: za studij, ne za specijalizaciju), a ne spominje niti da robovlasnički ugovori ne postoje niti u jednoj državi Europske Unije.
Pored iznošenja neistine o „stipendiranju“ liječnika na kojoj se bazira glavna poruka komentara da liječnici moraju državi vratiti tu „stipendiju“ koja NOTA BENE ne postoji,  prilog novinarke Petrović krši osnovne postulate Kodeksa HND-a, posebice čl. 6 Kodeksa. Naime, nakon što je u prilogu prikazana izjava liječnika Ivana Remaja, člana HUBOL-a,  novinarka se liječniku Remaju u komentaru obraća s posprdnim izrazom „dijete drago“. Radi se o patroniziranju i dociranju tako da se osobu  o kojoj se govori stavlja u poziciju djeteta, znači nezrele osobe, a s ciljem da se onaj tko govori tj. novinarka stavi u poziciju moći u komunikaciji.

Kodeks časti HND-a izrijekom u čl. 6. kaže: „U svim novinarskim prilozima, pa tako i u komentarima i polemikama, novinar je dužan poštovati etiku javne riječi i kulturu dijaloga te uvažavati čast, ugled i dostojanstvo osoba ili skupina s kojima polemizira. Kada izvještava o temama o kojima postoje različita relevantna stajališta, a posebice kada se iznose optužujući navodi, novinar nastoji sva ta stajališta predstaviti javnosti.”
Ovaj prilog novinarke Petrović o robovlasničkim ugovorima je neobjektivan, tendenciozan, neprofesionalan te utemeljen na tendencioznom cherry pickingu i netočnim činjenicama tj. lažima.

Stoga tražimo da Nova tv u isto vrijeme i u istoj emisiji, sukladno članku 40. Zakona o medijima objavi ispravak sljedećeg sadržaja:
„Prilog novinarke Petrović o robovlasničkim ugovorima liječnika, objavljen u Pregledu tjedna 22. listopada, sadrži niz netočnosti. Liječnici na specijalističkom usavršavanju u Hrvatskoj NE primaju nikakve stipendije niti školarine. Specijalizacija nije učenje u klupama i uz knjigu, nego je svakodnevni rad s pacijentima. Specijalizanti tijekom 5 godina specijalizacije rade puno redovno radno vrijeme  i mnoštvo prekovremenih sati. Za svoj rad primaju plaću, kao i svaki drugi hrvatski građanin. Ne primaju niti stipendije, niti školarine. Liječnici u SAD-u NE plaćaju specijalizaciju, kao što netočno tvrdi novinarka.
Obraćanje liječniku Ivanu Remaju, članu HUBOL-a, čija se izjava citira u prilogu, s izrazom „drago dijete“ predstavlja kršenje Kodeksa časti hrvatskih novinara, grubo patroniziranje i zloupotrebu medijske moći novinarke.
Sukladno netočnim činjenicama, novinarka iznosi i pogrešne zaključke kako bi liječnici trebali vraćati „stipendije“ koje NISU dobili tijekom specijalizacije. Cijeli prilog smatramo neobjektivnim, neprofesionalnim i tendencioznim.
Hrvatska udruga bolničkih liječnika“

I na kraju, smatramo da ne bi bilo loše da se novinarka Ivana Petrović ubuduće ipak informira o točnim činjenicama vezanim uz temu o kojoj priprema komentar. Sve činjenice o robovlasničkim ugovorima može naći npr. ovdje: https://hubol.hr/?p=8648

HUBOL joj stoji na raspolaganju za provjeru točnosti činjenica o liječnicima i o robovlasničkim ugovorima.

Deklaracija HUBOL-a o specijalističkom usavršavanju liječnika
Prisiljeni smo ponovno navesti osnovne činjenice o specijalističkom usavršavanju liječnika i upozoriti na cijeli niz neistina i netočnih tvrdnji koje se pojavljuju u javnosti kada se govori o toj temi.
Parafrazirajući američku Deklaraciju o neovisnosti, smatramo ove istine o specijalizacijama očitim:
1. Specijalističko usavršavanje ili specijalizacija nije sjedenje u klupi i slušanje nastave. Specijalizanti tijekom pet godina specijalizacije rade puno redovno i prekovremeno radno vrijeme. Liječe pacijente. Uz redovno radno vrijeme, specijalizanti odrađuju iznimno velik broj od ukupno 3 milijuna prekovremenih liječničkih sati godišnje. 27 % liječnika koji trenutno rade u hrvatskim bolnicama su specijalizanti i na njihovim vikendima, noćima i prekovremenim satima danas počiva hrvatsko javno zdravstvo.
2. Specijalizanti na specijalizaciji ne dobivaju školarinu niti stipendiju. Oni rade tj. liječe pacijente i za to zarade plaću. Kao i svi ostali zaposlenici. Da ponovimo, dakle, specijalizacija nije niti stipendija niti školarina.
3. U Republici Hrvatskoj Ustav svim građanima garantira pravo na rad i pravo na zaradu od toga rada. Tako i liječnici, kao i svi drugi građani, imaju pravo na plaću za redovni (osmosatni) i prekovremeni (mnoštvo sati) rad koji odrade tijekom pet godina specijalističkog usavršavanja.
4. Fakultetsko školovanje u Hrvatskoj je besplatno za sve građane koji se redovno upišu. Stoga je i studij medicine, kao i svi ostali studiji, besplatan za redovne studente. To obrazovanje plaćaju porezni obveznici. Svaki fakultetski obrazovan stručnjak ima pravo u domovini živjeti i raditi gdje želi, bez da hrvatskom proračunu nadoknađuju trošak svojeg fakultetskog školovanja. Imaju također pravo i odseliti iz Hrvatske. Niti jedan inženjer informatike, kad odseljava u Irsku, ne plaća državi troškove fakultetskog školovanja. To isto pravo imaju i diplomirani doktori medicine tj. liječnici.
5. Nakon fakulteta liječnici se u bolnicama mogu zaposliti isključivo uz specijalističko usavršavanje. Liječnika opće medicine tj. bez specijalizacije u bolnicama nema. Ako želite da vas i dalje za srčane tegobe pregledavaju kardiolozi, za bol u želucu gastroenterolozi, ako želite da vam okulisti pregledaju oko, a pedijatri vaše dijete, liječnici nakon fakulteta moraju na specijalizaciju. Ako žele liječiti ljude, za liječnike ne postoji alternativa specijalizaciji. Specijalizacije su temelj suvremenog zdravstva.
6. Zarađene i odrađene plaće specijalizanata ne predstavljaju troškove specijalističkog usavršavanja već se radi o plaći za odrađeni rad. Ovo je svojom odlukom utvrdio i Ustavni sud. Specijalizanti uče iz knjiga u svoje slobodno vrijeme, ne tijekom radnog vremena kada rade s pacijentima. Neupitni troškovi specijalizacije su trošak poslijediplomskog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, troškovi glavnog mentora i komentora i trošak knjižice i dnevnika rada za specijalističko usavršavanje. Ponavljamo, zarađene i odrađene plaće specijalizanata nisu troškovi specijalizacije. Tko kaže? Kaže Ustavni sud. I Vrhovni sud, također.
7. U liječnike tijekom specijalizacije nije uloženo 120.000 eura, niti 100.000 eura, pa niti 50 ili 60 tisuća eura. Nije uložena čak niti vrijednost malog Renault Twinga tj. 15 tisuća eura. Ti iznosi ne postoje u stvarnom životu. Troškovi specijalističkog usavršavanja, a jasno je od čega se oni sastoje, se kreću trenutno oko 7 tisuća eura.
8. Liječnici prihvaćaju da, u slučaju prekida radnog odnosa ranije nego što propisuje ugovor, nadoknade troškove specijalizacije zdravstvenoj ustanovi. No, liječnici ne pristaju da vraćaju bruto plaće ili paušalno određene proračunske osnovice i tako pet godina besplatno rade. Dapače, da plate ustanovi zato što su pet godina radili jer su dobili neto plaću, a vraćati moraju bruto plaću. Niti jedan hrvatski građanin nema obvezu besplatnog rada. Besplatno su nekada radili robovi i kmetovi, ne današnji građani Republike Hrvatske. Stoga, niti liječnici ne pristaju besplatno raditi.
9. Hrvatskoj nedostaje oko 2000 liječnika, a Vlada i Ministarstvo zdravstva iz godine u godinu planiraju nerealno niske troškove zdravstvene zaštite koji ne odgovaraju stvarnim zdravstvenim potrebama naših građana. Posljedica ta dva faktora su liste čekanja i nedostupna zdravstvena usluga. Pored toga, da su naše bolnice kvalitetni i poželjni poslodavci, specijalisti bi se tukli za rad u njima.
Dostupnost zdravstvenog sustava ne može se graditi oduzimanjem ustavnih
prava liječnicima ili njihovim financijskim kažnjavanjem. Održivost zdravstvenog sustava može se graditi isključivo i samo stvaranjem kvalitetnog radnog okruženja u zdravstvenim ustanovama, zapošljavanjem dovoljnog broja liječnika, stimulacijom liječnika da ostanu u javnom zdravstvenom sustavu i modernizacijom zastarjelog sustava specijalističkog usavršavanja.
10. Niti jedna država Europske Unije nema robovlasničke ugovore, niti kažnjava liječnike u slučaju ranijeg prekida radnog odnosa tako da zdravstvenoj ustanovi vraćaju bruto plaće ili proizvoljno određenu proračunsku osnovicu. Europa nagrađuje i tako motivira liječnike na ostanak u javnom zdravstvu. Premda se naš sustav ne može uspoređivati s američkim jer se u SAD-u svi fakulteti plaćaju, čak niti u SAD-u ne postoji obveza vraćanja bruto plaća.

piše: dr. med. Katija Ćulav, anesteziologinja, članica HUBOL-a                                                                                                 

“Palijativna skrb?! Ahaa, to je ono, briga za starije, umiruće. Uh, depresivno. Zar ti nisi anesteziolog?”
Ne znam broja razgovorima koji su krenuli na ovaj način ili su u nekom trenutku skrenuli u tom smjeru. Da, specijalist sam Anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, bavim se liječenjem boli i Palijativnom medicinom. Uvriježeno je mišljenje da se Palijativna medicina bavi našim starijim i umirućim stanovništvom, međutim istina je puno kompleksnija. Naši su pacijenti, nažalost, svih dobnih skupina, jer ljudi se susreću s teškim, potencijalno neizlječivim bolestima kroz cijeli životni vijek. Tu ne mislim samo na karcinome, već i na neurološke bolesti, autoimune, različite kronične bolesti s kojima ljudi moraju naučiti živjeti. Zamisli nas, dragi čitaoče, kao “plašt zaštite” koji pacijentima i njihovim obiteljima na različite načine nastoji umanjiti patnju. Promatramo osobu kroz sve dijelove ljudskog bića fizički, psihički, socijalni, duhovni. Nastojimo ukloniti ili ublažiti različite simptome koji nastaju kao posljedica razvoja bolesti ili liječenja u suradnji s ostalim sudionicima u skrbi, pružiti psihološku potporu, ojačati pacijenta i osnažiti obitelj kako bi mogla bolje razumjeti svog oboljelog člana i adekvatnije se skrbiti o njemu, pomoći oko ostvarivanja socijalnih prava, posuditi pomagala, bolje ih povezati s ostalim dijelovima zdravstvenog sustava, itd. I sve to poštujući autonomiju pacijenta.
Radi se o drugačijem pristupu liječenju, životu i smrti. Kolijevka modernog hospicijskog pokreta je Engleska, skupina entuzijasta je šezdesetih godina prošlog stoljeća odlučila reći dosta liječenju pod svaku cijenu, staviti osobu ispred dijagnoze i dati važnost kvaliteti života i pravu na dostojanstvenu smrt. Tako je sve počelo, kada bi liječenje završilo i pacijent više ne bi odgovarao na terapiju nastupala bi Palijativna medicina/skrb i pomogla osobi da mirno ode s ovog svijeta te pomogla obitelji u žalovanju. Vremenom se uočilo kako svojim djelovanjem s namjerom da popravimo kvalitetu života zapravo produžavamo život te je, pod pretpostavkom da bi tako mogli poboljšati rezultate liječenja, Palijativna medicina našla svoje mjesto usporedo s kurativnom medicinom, isprepliću se i jačaju jedna drugu. Kurativa usmjerena na liječenje bolesti, Palijativa na kvalitetu ŽIVOTA. Za pacijente koji ne dobiju bitku s bolesti, za njihove obitelji, a ni za mene nije prihvatljiva rečenica “više ništa ne možemo učiniti”. Uvijek ima nešto što još možeš dati – razumijevanje, smiješak, stisak ruke i odnos povjerenja koji liječi i umiruje. Nakon što prestanu tretmani usmjereni na liječenje bolesti tu smo uz osobu i njegovu obitelj, do samog kraja posvećujemo se tome da čovjek živi najbolje što može u datim okolnostima, a poslije smrti tu smo s bližnjima kroz žalovanje.
Hospicijski pokret je drugačiji način razmišljanja i nije definiran ustanovom iako je ona prijeko potrebna. Ljudi su se od “pamtivijeka” rađali i umirali kod kuće, članovi obitelji bili su svjedoci životnog ciklusa i brinuli jedni o drugima, a onda udaljavanje, separacija, institucije da bi konačno shvatili kako je novi civilizacijski iskorak povratak sebi i zajednici. Kao dio specijalističke palijativne skrbi MPT (mobilni palijativni tim) nastoji donijeti “bolnicu u kuću” oboljelima te osnažiti obitelj, njegovatelje, da nauče kako najbolje brinuti o svojim oboljelima, a na kraju njihovog životnog puta ohrabrujemo njegovatelje da budu uz svoje voljene u njihovom domu uz našu podršku.
Tim trenutno čine doktor specijalista i prvostupnica sestrinstva, te pridruženi koordinator, uglavnom magistre sestrinstva, svi s dodatnom edukacijom iz palijativne skrbi. Ono čemu težimo je ugovaranje proširenog tima koji bi uključivao psihologe/psihijatre, socijalne radnike, duhovnike, ljekarnike, radne terapeute, fizioterapeute… Trenutno nemamo subspecijalizaciju za liječnike ni specijalizaciju za sestre, krovnu instituciju iz koje bi proizlazile smjernice kako bi imali ujednačen palijativni pristup na svim razinama zdravstvene zaštite i u svim dijelovima lijepe naše. Treba jačati skrb u kući, osnažiti bolničke timove, osvještavati o dobrobiti volontiranja, pustiti volontere u bolnice, domove za starije, kao što smo ih uključili u skrb u kući… puno posla nas čeka. I da, nažalost nitko se ne brine o našem zdravlju, a bez zdravih i zadovoljnih pružatelja skrbi možemo se slikati pored grafita “Džaba ste krečili”.
Pitaš se dali je to uopće ostvarivo? Ako mogu drugi ne vidim razloga zašto ne bi mogli i mi, osim ako izaberemo okrenuti glavu na drugu stranu i ne vidjeti tuđu patnju i ne čuti plač. Niti novac nije protuargument, jer ulaganjem u takvu vrstu skrbi dugoročno se štedi, a pritom ostvaruje kvalitetna kontinuirana, sveobuhvatna zdravstvena zaštita. Primijetio si da je to posao za jako puno ljudi, to nije nečiji drugi posao već posao svakog od nas, svi moramo sagledati kako možemo doprinijeti, jer promjena započinje s čovjekom u ogledalu.
I dalje misliš da je depresivno, prebaci focus sa smrti na kvalitetu ŽIVOTA, smrt je sastavni dio životnog ciklusa koji nas neminovno sve čeka u nekom trenutku, to je činjenica, a ono što se može gledati kao “depresivno, pa čak i otužno” je naše odbijanje da se “probudimo” i shvatimo da smo smrtna bića koja su na proputovanju kroz ovu dimenziju. Ne možemo 100% utjecati na ono što će nam se dogoditi na tom putu, ali je 100% naša odgovornost kako ćemo odreagirati na ono što se dogodilo. Vidim nas kao “tvorce duge” – u kišni ljudski dan unesemo tračak sunca i nastane savez, duga. Zahtjevno je, ali izuzetna je to čast i prilika za rast.
Svi bi trebali razmisliti o tome što mogu dati od sebe da doprinesu izlječenju najtežeg nam pacijenta koji se zove “Naše Društvo”. On pati od sve težeg oblika apatije, ta ga nevoljkost vodi u ljutnju koju ne prepoznaje kao najveći otrov nego dopušta da ga polako izjeda. Tješi samog sebe i tapša se po ramenu zbog brze reakcije u skupljanju humanitarne pomoći za pogođene prirodnim katastrofama kao i onima nastalim od “ljudske ruke” gdje god se nalazili u svijetu, pomaže i oboljeloj djeci u tili čas, u tom trenutku je budan. Ali onda, kad adrenalin padne, vraća se svojoj apatiji. Kada osjeti nebrigu za samog sebe, kada se ne osjeća sigurnim “u vlastitoj koži” jer nema nikog da predstavlja sigurnosnu mrežu dok “on” hoda po žici. Mnogi od nas će hodati po toj tankoj žici iznad ponora bar jednom u životu, lijepo je znati da ima netko tko će razvući mrežu dok padaš.

dr. med. Katija Ćulav, spec. anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja

HUBOL o odluci Ustavnog suda o reprezentativnosti Hrvatskog liječničkog sindikata

Hrvatska udruga bolničkih liječnika izražava iznimno zadovoljstvo odlukom Ustavnog suda o neprihvaćanju zahtjeva za pokretanjem postupka ocjene ustavnosti dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojom su liječnici konačno dobili pravo pregovaranja o svojem radno-pravnom statusu tj. kojima je Hrvatski liječnički sindikat dobio reprezentativnost.
„Sve liječničke krovne organizacije su bile jedinstvene u borbi za reprezentativnost Liječničkog sindikata i svi smo imali isti cilj: ukinuti dugogodišnju nepravdu i diskriminaciju liječnika zbog koje smo bili u situaciji da o nama, kao nositeljima zdravstvene skrbi, u kolektivnom pregovaranju pregovaraju i odlučuju druge struke. Ovo je velika pobjeda iza koje stoji zajedništvo svih liječnika i njihovih organizacija. Istim smjerom ćemo ove jeseni našu borbu nastaviti dalje. Za spas hrvatskog zdravstva, za naše pacijente i za zaštitu prava i interesa liječnika“  izjavila je Ivana Šmit, predsjednica HUBOL-a.

Liječnici i liječničke udruge uvijek su u njihovim aktivnostima usmjerenim na zaštitu njihovih prava podržavali sve ostale struke u javnom zdravstvu i nikada se nisu zalagali za diskriminaciju bilo koje skupine zaposlenika u zdravstvu. U HUBOL-u smatraju kako borba za svoja prava ne može uključivati zahtjeve za zakidanjem drugih u njihovim pravima te nanošenje štete drugoj skupini zaposlenika. Stoga, HUBOL zaključuje, stavovi i poruke koji dodatno razjedinjuju sindikalnu scenu i borbu za prava svih zaposlenika nisu dobri ni za radnike ni za hrvatsko društvo i zato nikad nisu bili način rada HUBOL-a. Bez obzira na to, HUBOL će i nadalje podržavati sve opravdane i utemeljene zahtjeve drugih zaposlenika u javnom zdravstvu.

Rješenje Ustavnog suda o neprihvaćanju prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti (“Narodne novine” broj 119/22.) možete vidjeti ovdje: https://sljeme.usud.hr/Usud/Praksaw.nsf/C12570D30061CE54C12589DD00275DFE/%24FILE/U-I-626-2023.pdf

Stav HUBOL-a o zdravstvenom zbrinjavanju političara preko reda

Vrijeme je da se svi mi, kako liječnici i drugi zaposlenici zdravstva tako i građani, prestanemo praviti da slon nije u sobi, kao u onoj engleskoj poslovici u kojoj je u sobi slon, samo nitko o tome ne priča. Slon je u sobi već desetljećima. Ne samo da je u sobi, nego je svojom veličinom ispunio sobu. Još malo pa će posisati cijeli kisik u sobi.
Slon u sobi, ono što se pravimo da se ne događa, što ne spominjemo i  od čega odvraćamo oči, je fenomen pod nazivom: Imaš vezu? Imaš nekoga tamo da ne moram čekati mjesecima na pretragu ili pregled? Možeš mi riješiti pregled ili pretragu?

U Hrvatskoj svi plaćamo obvezno zdravstveno osiguranje. Ali svim građanima zdravstvena usluga u stvarnosti nije jednako dostupna. Postoje oni koji čekaju mjesecima na pretragu i satima ispred vrata ambulante. A postoji i kasta moćnih i/ili bogatih koja im poseban tretman u javnom zdravstvenom sustavu. Vidjesmo neki dan kako je ministar Radovan Fuchs uspješno, brzo i učinkovito riješio svoj zdravstveni problem na hitnom bolničkom prijemu. Ništa čekanja, ništa redovi pred ambulantom, ništa nervoza i gubljenje sati. Pacijent gotov za pola sata. A i parking mu se osigura pred vratima bolnice.
Slučaj ministra Fuchsa je, nažalost, slika i prilika kako, nažalost, funkcionira sustav u odnosu na moćne političare. Sustav u kojem su hitni prijemi prekrcani dan i noć, sustav u kojem nedostaje 2000 liječnika i pitanje koliko medicinskih sestara, sustav u kojem građani u pojedinim dijelovima države ne mogu do obiteljskog liječnika, pedijatra ili ginekologa. Sustav u kojem se na pojedine pretrage čeka mjesecima, pa tko može potegne vezu, tko može plati privatno, a tko ne može čeka.
Liječenje moćnika preko veze i preko reda nije iznimka, to je pravilo. Nama liječnicima godinama je muka od toga. Nazove ravnatelj, nazove šef klinike ili nazove već netko moćan unutar sustava. I slijedi uvijek isti razgovor. Dolazi taj i taj glavonja, daj molim te riješi to što prije i bez čekanja. I mi pognemo glavu i rješavamo to i tog političara ili političarku. U sustavu kao što je javno zdravstvo, koji je vrlo hijerarhiziran i centraliziran, nije uputno previše dizati glavu niti postavljati pitanja zašto neki političar mora ići preko reda. Sustav nas tjera na takav modus operandi i ucjenjuje na različite načine. I sustav očekuje da o tome šutimo. Autocenzura je temelj ovakvog zdravstvenog sustava. Za prekoredno uguravanje političara u bolnicama nisu krivi liječnici. Krivi su ravnatelji, šefovi i sustav.
Takvo nam je zdravstvo, a vidjesmo na primjeru kćerke predsjednika Sabora da nam je takvo i pravosuđe. Takvo nam je i društvo. Tanka kasta privilegiranih i svi mi ostali.
Mi liječnici tražimo dovoljno vremena za svakog pacijenta i poštivanje vremensko-kadrovskih normativa, tražimo micanje politike iz upravljanja zdravstvenim ustanovama, tražimo praćenje ishoda liječenja kako bi se vidjela kvaliteta liječenja, tražimo modernizaciju specijalizacija, tražimo više transparentnosti i učinkovitosti u upravljanju sustavom. Tko od donositelja odluka ozbiljno  doživljava naše zahtjeve? Nitko. I zato prosvjedujemo i zato ćemo morati poduzimati i nove akcije. Jer  političari koji odlučuju u zdravstvu ne čekaju niti minute. Za njih ima dovoljno termina, dovoljno liječnika, dovoljno medicinskih sestara  i dovoljno vremena za medicinske postupke. Za njih je sustav uređen i zato ne vide potrebu da ga mijenjaju. Kada bi političari čekali u ambulantama i na hitnim prijemima, čekali na svaku veću pretragu desetak mjeseci, jako bi se bunili. I zato odnos zdravstva spram VIP tretmana koji uključuje pretrage i preglede preko reda i preko veze, moramo mijenjati. I zato i mi liječnici moramo protestirati na ulicama, a vjerojatno najesen poduzimati i druge aktivnosti. Jer bez našeg pritiska od promjena neće biti baš ništa. I političari će i dalje ravno na vrata ambulante i preskočiti sve umorne, zabrinute i bolne pacijente koji čekaju. Stoga, ne odustajmo od zahtjeva za promjenama. Jer samo tako ćemo mijenjati sustav. Za dobro naših pacijenata i za dobro liječnika i sestara. Svi mi ćemo prije ili kasnije biti tek samo pacijenti

Krovne liječničke organizacije već neko vrijeme traže od Ministarstva zdravstva ukidanje tzv. robovlasničkih ugovora. Na razgovorima o tom zahtjevu, koji su se u Ministarstvu odvijali nakon velikog zagrebačkog liječničkog prosvjeda, nije zabilježen napredak u rješavanju ovog problema. No, na tim sastancima postalo je jasno da Ministarstvo nema bazu podataka o svim sklopljenim specijalističkim ugovorima.
Stoga su HUBOL i Inicijativa mladih liječnika Hrvatske odlučili zajedno prikupiti što više podataka o liječnicima koji su još uvijek obveznici ugovora o specijalističkom usavršavanju, bilo da im još traje specijalizacija ili su gotovi sa specijalizacijom, ali ih stavke ugovora još uvijek obvezuju na rad za poslodavca. Prikupljene podatke koristit ćemo samo skupno (nećemo koristiti individualne podatke pojedinaca) kako bismo kroz pregovore s Ministarstvom, kroz javno zagovaranje i kroz medije postigli naš cilj: ukidanje robovlasničkih ugovora.
U tome je ključna suradnja s vama pa vas pozivamo da, ako još uvijek imate ugovor o specijalističkom usavršavanju koji vas obvezuje na rad za poslodavca, da ispunite kratki upitnik s desetak pitanja. Za to će vam trebati nekoliko minuta, a upitnik možete ispuniti na linku bit.ly/Robovlasnicki_ugovori

Molimo da svim svojim kolegicama i kolegama za koje znate da imaju robovlasničke ugovore proslijedite link za anketu i pozovete ih da je ispune.

Unaprijed zahvaljujemo!
Vaši HUBOL i Inicijativa mladih liječnika Hrvatske

Državna revizija potvrdila kadrovsku devastaciju primarnog zdravstva

Nalaz Državnog ureda za reviziju o upravljanju ljudskim resursima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao i o dostupnosti tog dijela zdravstvene skrbi građanima, potvrdio je kadrovsku devastaciju tog segmenta javnog zdravstvenog sustava. Krovne liječničke organizacije, među kojima je i HUBOL, već godinama upozoravaju da ovakva nebriga i nesposobnost u upravljanju primarnim zdravstvom vodi potpunom urušavanju tog segmenta, a posljedično i slamanju bolničkog sustava. Sve to sada je jasno potvrđeno i nalazom državne revizije koji je dostupnost primarne zdravstvene zaštite građanima ocijenio djelomično učinkovitom jer je utvrđen cijeli niz nepravilnosti i propusta u donošenju strateških planskih dokumenata kao i provedbenih podzakonskih akata. Ako se odmaknemo od birokratskog jezika, “djelomičnu učinkovitost” možemo prevesti sa “sjedni, dva”.
Nalaz revizije je jasno utvrdio da Vlada i Ministarstvo zdravstva nisu donijeli Strateški plan razvoja ljudskih resursa u zdravstvu, nisu osnovali neovisno nadležno tijelo koje bi planiralo i pratilo ljudske resurse, nisu uspostavili jedinstvenu evidenciju specijalizacija kao niti evidenciju organizacija u kojima je moguće specijalizirati, nisu donijeli kadrovske standarde na temelju kojih se definira broj timova u PZZ-u (tzv. Mreža za čije donošenje je rok istekao), nisu povezali Nacionalni javnozdravstveni informacijski sustav s drugim državnim informacijskim sustavima te su stoga podaci u njemu nepouzdani i neažurirani.
Nalaz revizije je pokazao ono što svaki građanin zna iz svog osobnog iskustva: broj timova obiteljskih liječnika, ginekologa i pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je nedovoljan, a ta zdravstvena skrb nije jednako dostupna na cijelom području Hrvatske. Situacija je takva da ne samo da naši građani u ruralnim krajevima i na otocima imaju znatno manju dostupnost zdravstva, nego npr. i građani pojedinih zagrebačkih kvartova imaju bitno lošiju dostupnost te usluge.
“PZZ je devastirana, o kadrovima se sustavno ne vodi briga, nema strategije niti plana, nema nužnih baza podataka da bi se moglo kadrovski upravljati. Te specijalizacije unutar PZZ-a neatraktivne su mladim liječnicima zbog radnog opterećenja, neorganizacije i besperspektivnosti” pojašnjava Ivana Šmit, predsjednica HUBOL-a
Upozoravamo da sve te činjenice se zakonom spojenih posuda prelijevaju na bolnički sustav. Hitni prijemi su zatrpani, pacijenti stoga čekaju satima, a liječnici rade izvan svih normativa. Broj specijalističkih pregleda i dijagnostičkih pretraga je povećan jer se liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, opterećeni prevelikim brojem pacijenata, radom u dvije ili čak tri ambulante i silnom administracijom, nemaju dovoljno vremena baviti svojim pacijentima na kvalitetan način.
Naša zdravstvena administracija nije u stanju voditi brigu u sustavu koji joj je povjeren na upravljanje, ali strateškog partnera pronalazi u privatnom sustavu i pronalazi vremena sugerirati ravnateljima da je gorući problem u javnom sustavu komunikacija liječnika i pacijenata sugerirajući održavanje tečajeva komunikacije. Nikako nam nije jasno kakva je to strategija koju vodi ova zdravstvena administracija.
Nalaz revizije je dao cijeli niz konkretnih mjera koje moraju provesti Ministarstvo zdravstva, HZZO i HZJZ. Međutim, poučeni dosadašnjim iskustvom bojimo se da će nalaz revizije završiti u ladici, a nitko neće odgovarati za nedonošenje propisa i planova te neprovođenje mjera. A primarna zdravstvena zaštita nastavit će nepovratno kliziti u bezdan.

Hrvatska udruga bolničkih liječnika najnoviji istup Dražena Jurkovića, direktora Udruge poslodavaca u zdravstvu u kojem svoje kolegice i kolege liječnike koji su sudjelovali na prosvjedu SOS za zdravstvo naziva “militantnim falangama”, smatra sramotnim. Jurkovićeva podmetanja da je hrvatskim liječnicima skriveni cilj zapravo bio pokrenuti “šire socijalno nezadovoljstvo i nemire” i da predstavnici hrvatskih liječnika imaju političke ambicije tj. da žele postati ministar zdravstva kao da su ispala iz propagandnih udžbenika bivše, jednostranačke države.
Istup u kojem Jurković, koji je cijelu svoju karijeru proveo kao član nekoliko političkih stranaka i godinama funkcionira kao produžena ruka politike, bilo kojeg liječnika napada kako se želi “baviti politikom” abecedni je primjer licemjerja. Jurković probleme u zdravstvu ne vidi i cinično se pita postoje li uopće opravdani razlozi za nezadovoljstvo liječnika.
UPUZ je udruga koja se financira javnim novcem, a godinama je najglasniji borac za kršenja prava liječnika i politizaciju hrvatskog zdravstva. UPUZ, nažalost, ne radi u interesu hrvatskih pacijenata niti u interesu hrvatskih liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika. UPUZ se i ovom prilikom pokazao kao jedan od stupova politizacije javnog zdravstva te je jasno da je njegova uloga primarno provođenje političkih, a ne javnozdravstvenih ciljeva.
Jedini interes UPUZ-a i njezina direktora Jurkovića je biti uz bok politike, bez obzira koliko ona štetna bila javnom zdravstvenom sustavu, liječnicima koji rade u njemu kao i pacijentima. Stoga treba još jednom glasno ponoviti: niti Dražen Jurković, niti udruga čiji je direktor ne rade u interesu hrvatskih pacijenata, hrvatskih liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika.
Mi smo liječnici, naš posao je liječiti naše pacijente. Naša stranka je hrvatski javni zdravstveni sustav, a naša politička ideologija je medicina. Da bismo pacijente mogli što uspješnije liječiti nužno je da radimo u uređenom sustavu, koji za postupke planira točno određeno vrijeme, u kojem svaki građanin ima svojeg, dostupnog obiteljskog liječnika, svaka žena primarnog ginekologa, a svako dijete svog primarnog pedijatra. Da za pacijente imamo dovoljno vremena za kvalitetan pregled, dijagnostiku i medicinski zahvat, da nismo iscrpljeni i premoreni od stotine prekovremenih sati, da smo primjereno plaćeni za naše znanje, iskustvo, stručnost i rad. Da poželimo ostati raditi u javnom zdravstvenom sustavu i da nas ima dovoljno kako bi se liste čekanja smanjile. To je sva naša politika.
Činjenica da Premijer i Vlada, a i Jurković kao njihov pobočnik, ignoriraju problem urušavanja javnog zdravstva, sadašnjim i budućim pacijentima neće donijeti ništa dobro. Problem koji pacijenti imaju s nedostupnošću zdravstvenih usluga neće nestati zato što ga politika ignorira. Ista ona politika koja je odgovorna za urušavanje zdravstva.
Ignoriranjem problema, političkim napadima i osobnim difamacijama politika liječnike gura u štrajk. Štrajk liječnika jedina je preostala obrana za spas javnog zdravstva u Hrvatskoj.

Zajedno s Hrvatskim liječničkim sindikatom, Hrvatskom liječničkom komorom, Koordinacijom hrvatske obiteljske medicine i Inicijativom mladih liječnika 18. ožujka na Markovu trgu u Zagrebu organiziramo prosvjed liječnika “Za spas hrvatskog zdravstva”.
Pozivamo sve kolegice i kolege, kao i građane da nam se pridruže.
Razlog prosvjeda je što Ministarstvo i Vlada, osim priznavanja reprezentativnosti HLS-u, nisu ispunili dogovoreno na sastanku u kolovozu prošle godine, a nisu niti dali informacije do kada planiraju ispuniti dogovoreno.
Zahtjevi liječnika su:
–  izjednačavanje koeficijenata složenosti poslova specijalista s užim specijalistima, liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti s bolničkim liječnicima kao i uvećanje koeficijenata specijalizantima za najmanje 10 %
– donošenje Zakona o radnopravnom statusu liječnika do kraja proljetnog zasjedanja Sabora
– usklađivanje rada liječnika na svim razinama zdravstvene zaštite s vremensko-kadrovskim normativima
– ukidanje postojećih “robovlasničkih” ugovora za liječnike specijalizante.