Poštovani i dragi kolega i ministre Vili Beroš,

obraćamo vam se, duboko nezadovoljni vašim otvorenim pismom, upućenim nama – hrvatskim liječnicima, na naš dan. Dojma smo da Vi kao da živite u nekom Lalalandu gdje je sve predivno, reforme se odvijaju iznimno uspješno i podmazano, bez ikakvog zastoja, zaposlenici zdravstva su blaženi i vječno nasmiješeni, radna sredina iznimno ugodna, ishodi liječenja na najvišem svjetskom nivou, a liječnici i liječenje pacijentima dostupni u hipu i na svakom koraku. Žao nam je da je nas dopala ta uloga, ali moramo vas dobro protresti iz vašeg sna u kojem lebde ružičasti flamingosi i viknuti: probudite se, gospodine ministre! Siđite s tog oblaka samohvale! Kraj je mandata. Realna slika oko nas, u našim bolnicama, naša svakodnevna radna iskustva,  izgledaju značajno drugačije od slikovnice iz vašeg pisma.  Stvarnost s kojom se svakodnevno suočavaju liječnici i pacijenti je siva, a ne blistava i ružičasta kao u vašem otvorenom pismu.

Hvalite se milijunima hrvatskog i europskog javnog novca, hvalite se zidovima i aparatima. Priznajemo trud uložen u poboljšanje infrastrukture i novu tehnologiju. Za uspješno liječenje nužni su nam kvalitetni uvjeti i suvremena oprema. Međutim, mi, borci s prve crte liječničkog fronta, moramo vam prišapnuti jednu neugodnu istinu: zidovi ne liječe, dragi naš ministre! Nove zgrade ne liječe. Kao niti MR, CT ili PET uređaji, ma kakve impresivne kratice nosili. Brodice i helikopteri poprilično su beskorisni za postavljanje dijagnoze. Sva ta prekrasna infrastruktura kojom ste se hvalili u svojem otvorenom pismu, premda nužna i potrebna, sama ne liječi nikoga. Ljudi liječe. Znamo da to pokušavate ne čuti, ali moramo glasno viknuti neugodne činjenice: tih ljudi koji liječe tj. liječnika u domovini svakim danom sve više nedostaje. Prošle godine Hrvatsku je napustilo najviše liječnika od ulaska u EU, njih 154. Zamislite, ministre, da vam bolnicu u Vinkovcima, Bjelovaru ili Koprivnici napuste svi bolnički liječnici. E, to je to – toliko je kolegica i kolega lani otišlo u EU pečalbu.

U situaciji kadrovske devastacije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u kojoj nedostaje 400-tinjak liječnika, u situaciji pucanja hitnih bolničkih prijema po šavovima, s tri milijuna prekovremenih liječničkih sati godišnje i manjkom od dvije tisuće bolničkih liječnika, nadam se da razumijete da nam vaša samohvala o infrastrukturnim ulaganjima izaziva grop u grlu. Ključni problem sve manje dostupnosti zdravstvene usluge pacijentima ne leži u onome čime se kao ministar hvalite, već problem leži u onome što prešućujete. Tako nas bolničke liječnike hvata grč u želucu kad se prisjetimo da su bolnice u Virovitici i Zaboku na jednom citologu i jednom patologu, a ona u Čakovcu na jednom hematologu. Osjetimo tjeskobu kad čujemo da Klaićeva i Sveti Duh imaju tek jednog mikrobiologa. Je li se do vas, ministre, probila vijest: Dubrovnik je ostao bez zadnjeg mikrobiologa, a karlovačka bolnica nema niti jednog patologa. Srčane palpitacije nam izaziva podatak da Zabok i Gospić imaju samo 3 radiologa, nedovoljno za organizirati obveznu 24-satnu službu u ovoj struci. Vi o svemu tome šutite i ne bavite se tim problemima. Kad pomislimo da situacija ubrzo neće biti puno bolja niti u drugim kliničkim disciplinama poput pedijatrije, anestezije ili neurologije, samo što ne počnemo hiperventilirati. Na brojne natječaje za specijalizaciju ne javlja se baš nitko. Mislite da to prestaje biti problem jer vi to gurate pod tepih? Na nedavnom natječaju za 6 specijalizacija za hitnu medicinu na Rebru javilo se samo dvoje kandidata.

Mislite li ministre da npr. problem iznimno niskog interesa za hitnu medicinu prestaje biti problem zato što vi o njemu javno šutite? Mi, hrvatski liječnici, smo ministre ljuti zbog toga što nas je kronično premalo i što posljedično imamo enormnu prekovremenu satnicu i mnogobrojna dežurstva, ljuti zbog prekratkog vremena za pacijenta, duboko zabrinuti zbog nedostatka specijalista u manjim sredinama. Ogorčeni smo lošim upravljanjem, iscrpljeni i premoreni zbog nepostojeće kadrovske politike i zgroženi nebrigom sustava za kvalitetu i dostupnost liječenja. Kako vi uspijevate ministre već godinama javno šutjeti upravo o gorućim problemima našeg zdravstva?

Kako vi spavate ministre? Budite li se noću koji put zbog tjeskobe, osjetite li ponekad grč u želucu ili vam srce preskoči zbog situacije u hrvatskim bolnicama? Osjećate li dio odgovornosti za ova 154 liječnika koji su napustili Hrvatsku? Pomislite li koji put s nelagodom na neopisivu gužvu na hitnoj na Rebru ili na Firulama. Padne li vam na pamet pitanje: kuda vodi ovakvo kadrovsko urušavanje javnog zdravstva?  Ili samo sanjate nagrade UPUZ-a, rezanje vrpci pred novim zgradama, smanjivanje listi čekanja plaćanjem privatnicima, europsku lovu i prazne fraze o „pacijentu u središtu“?

Što je gorući problem hrvatskog zdravstva, ministre? O čemu treba govoriti javno na Hrvatski dan liječnika? Nije to infrastruktura, premda bez kvalitetne infrastrukture nema niti kvalitetnog zdravstvenog sustava. Gorući problem je manjak liječnika i drugog zdravstvenog osoblja. U sustavu nedostaje oko dvije tisuće liječnika u bolnicama,400-tinjak u primarnoj, kao i oko 4 tisuće sestara. Vremena za pacijenta je premalo, vremensko-kadrovski normativi su neobvezni, nepotpuni i stoga u praksi nekorisni, liječnici su izloženi sindromu sagorijevanja, robovlasnički ugovori su još uvijek mač nad glavom mlađim kolegama, specijalističko usavršavanje je nedovoljno kvalitetno, kontrola kvalitete i praćenje ishoda liječenja su „obećanje, ludom radovanje“, pacijenti su prebačeni privatnicima kako bi se ad hoc smanjile liste čekanja, obiteljski liječnici se svako malo moraju braniti od novog činovničkog zaduženja koje im pokušavate uvaliti, HZZO i dalje određuje nerealno niske cijene koje rezultiraju bolnicama u vječnim „gubicima“, a akreditiranje bolnica i funkcionalno spajanje ostalo je tek mrtvo slovo na papiru. Zakon o radno-pravnom statusu liječnika spava snom pravednika u ladicama vašeg ministarstva, a višestruka obećanja o ukidanju robovlasničkih ugovora su još uvijek neispunjena i jedan su od glavnih razloga zašto sve više mladih liječnika odlazi iz Hrvatske odmah nakon fakulteta.

Tu je požar ministre, u kadrovima, u upravljanju ljudima, procesima i ustanovama, u uvjetima rada. Lako je trošiti javna sredstva na opremu i nove zgrade, ali dok liječnici odlaze i pacijenti ostaju bez adekvatne skrbi, ta ulaganja nemaju stvarnu vrijednost. Ulaganje u zidove dok ljudi odlaze nije za pohvalu.

I na kraju: podigli ste plaće liječnicima? Jeste, kao i ostalim zaposlenicima u javnoj i državnoj upravi kako bi smanjili udarac inflacije i dugogodišnju stagnaciju plaća. Smanjili ste zaostajanje naših plaća u odnosu na susjedne države Europske unije. No, ministre, to bez drugih sistemskih poteza i mjera niti zaustavlja niti rješava urušavanje javnog zdravstvenog sustava. Vaš mandat je pred krajem i ne očekujemo više ništa značajno. Hrvatski liječnici na kraju vašeg mandata ostaju razočarani, premoreni, ogorčeni i ljuti. Još četiri godine propuštene su, a da nikakvog značajnog pomaka za nas, naš posao, naše suradnike medicinske sestre i druge, naše pacijente i njihovo liječenje nije učinjen.  Trend urušavanja javnog zdravstvenog sustava i sve slabije dostupnosti zdravstveni skrbi pacijentima se nastavlja. Vi, ministre, ne da ga niste zaustavili ili preokrenuli, već ga niste niti usporili. Stoga, svaka je samohvala s vaše strane potpuno promašena i oslikava tek žalostan završetak jednog mandata kojeg nažalost nećemo moći zaboraviti. Spavate li mirno, Vili Berošu?

Izvršni odbor

Hrvatska udruga bolničkih liječnika

Ako do kraja siječnja ne budu ispunjeni liječnički zahtjevi, počet ćemo s pripremama za štrajk – glavna je poruka s jučerašnje konferencije za novinare na kojoj je u ime HUBOL-a sudjelovala potpredsjednica Tea Mirošević Zubonja .
Hrvatski liječnički sindikat (HLS), Hrvatska liječnička komora (HLK), Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL), Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) i Inicijativa mladih liječnika Hrvatske na konferenciji za medije održanoj 10. siječnja 2024. zatražili su od Vlade RH neodgodivo ispunjenje svojih zahtjeva do definiranih rokova. U slučaju neispunjenja zahtjeva u tim rokovima, liječnici će otpočeti sa sveobuhvatnim sindikalnim akcijama, koje uključuju i štrajk.
Krovne liječničke organizacije istaknule su pet zahtjeva:
1. Prijedlog primjerenih koeficijenata za liječnike (rok: 19. siječnja 2024.)
2. Upućivanje izmjene zakona vezano uz robovlasničke ugovore u e-savjetovanje (rok: 19. siječnja 2024.)
3. Upućivanje u e-savjetovanje prijedloga Zakona o radno-pravnom statusu liječnika usuglašenog s liječničkim udrugama te uvrštavanje istoga u Plan zakonodavnih aktivnosti Ministarstva zdravstva za 2024. (rok: kraj siječnja 2024.)
4. Početak pregovora o granskom kolektivnom ugovoru (rok: kraj siječnja 2024.)
5. Izmjene i dopune vremensko-kadrovskih normativa, usklađenje s postojećim propisima te ih učiniti obvezujućima.

Mi nećemo odustati, a na potezu je Vlada RH!

Unatoč odluci Ustavnog suda najmanje 5 tisuća liječnika ima robovlasničke ugovore

Oko 1.500 liječnika u stvarnoj su opasnosti da ih bolnica ili dom zdravlja ovrše u slučaju da poslodavcu daju otkaz prije isteka ugovorne obveze o radu nakon završetka specijalizacije. Ovo je rezultat najnovijeg anketnog istraživanja koje smo zajedno s Inicijativom mladih liječnika Hrvatske od srpnja do rujna ove godine proveli među liječnicima s važećom ugovornom obvezom nakon specijalizacije. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj ukupno oko 6000 liječnika s nekom vrstom ugovorne obveze rada za poslodavca

Nezadovoljstvo liječnika novim vremensko-kadrovskim normativima

Vremensko-kadrovski normativi (VKN), koje je u listopadu kao dio Plana i programa mjera  zdravstvene zaštite 2023. – 2026. donijelo Ministarstvo zdravstva, neće pozitivno utjecati na kvalitetu liječenja pacijenata, smatra Hrvatska udruga bolničkih liječnika.

Donošenje obvezujućih vremensko-kadrovskih normativa bio je jedan od četiri zahtjeva  istaknutih na velikom liječničkom prosvjedu ovoga proljeća. Osjećamo se izigranim jer Ministarstvo zdravstva nije poštovalo dogovoreno na sastanku s premijerom Plenkovićem i nije uključilo liječničke udruge u proces definiranja VKN-a.

„Tražili smo usklađivanje rada svih liječnika u javnom zdravstvenom sustavu s vremensko-kadrovskim normativima, za što je preduvjet bio donijeti obvezujuće normative. Glavni cilj nam je bio da kvalitetni normativi omoguće kvalitetno planiranje i osiguraju pacijentima i liječnicima odgovarajuće vrijeme za preglede, pretrage i zahvate.Na proljetnom sastanku s Plenkovićem dogovoreno je da se normativi donesu u suradnji s liječničkim organizacijama. Način na koji je postupilo Ministarstvo zdravstva, koje je pripremilo tekst normativa bez zakonski propisanog prethodnog mišljenja HLK-a i stručnih društava HLZ-a, bez obećane suradnje s liječničkim udrugama, je manipulativan. Bio je to prekratak proces u kojem su se neka stručna društva očitovala na već pripremljen dokument, a mnoga nisu, da bi zatim ministar Beroš proglasio VKN neobvezujućim. Sve to pokazuje odsustvo bilo kakve želje i namjere zdravstvene administracije da se sustav poboljša“ naglašava Ivana Šmit, predsjednica HUBOL-a.

Jasno je zašto se Ministarstvo požurilo napraviti ovakav dokument mimo dogovora s liječničkim organizacijama. Naime, da je VKN pripremljen sukladno uzusima medicinske struke i da su normativi postali obvezujući kao što liječnička struka traži, i pacijenti i liječnici bi dobili odgovarajuće vrijeme za preglede, pretrage i zahvate. Posljedica bi bila da bi se transparentno pokazalo koliko liječnika nedostaje u sustavu, a upravo je to ono što je Ministarstvo željelo izbjeći.  HUBOL je razočaran neaktivnošću mnogih stručnih liječničkih društava HLZ-a koja se uopće nisu očitovala o vremensko-kadrovskim normativima, premda je to upravo njihova odgovornost.

Novi VKN su lošiji od dosadašnjih, vremenski rasponi trajanja medicinskih postupaka su u većini slučajeva paušalno određeni bez stručnih kriterija, dokument i dalje ne sadrži normative za stacionarno liječenje. Na temelju ovakvog dokumenta učinkovito planiranje i analiza izvršenja u zdravstvenim ustanovama su nemogući.

Kvalitetni VKN trebali bi biti obavezni te primijenjeni u svakodnevnom radu liječnika. Prema prijedlogu HUBOL-a i drugih krovnih liječničkih organizacija VKN je trebao biti osnova za ugovaranje zdravstvenih usluga s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje jer sustavno praćenje ishoda i kvalitete liječenja u Hrvatskoj još uvijek ne postoje. Ovakav neujednačen dokument, koji nikoga na ništa ne obvezuje, neće doprinijeti kvalitetnijem zdravstvu za naše pacijente.

Zagreb, 26. 10. 2023.

Danas smo na izbornoj skupštini u Zagrebu ponovno izabrali dosadašnju predsjednicu Ivanu Šmit da vodi HUBOL i tijekom iduće četiri godine.
Skupština je za dopredsjednike Udruge izabrala Teu Mirošević Zubonju i Borisa Ujevića. U novi Izvršni odbor HUBOL-a izabrano je 14 liječnika: Ivan Bekavac, Ivan Burcar, Maša Sorić, Stanislava Laginja, Nikola Prpić, Mirjana Livojević, Tomislav Franić, Marin Smilović, Nikolina Borščak Tolić, Stipe Drmić, Luka Vučemilo, Samija Ropar, Željko Blažinkov i Ana Jurin Martić. Na konstituirajućoj sjednici Izvršnog odbora za tajnicu HUBOL-a izabrana je Stanislava Laginja.
Članovi Nadzornog odbora HUBOL-a su liječnici Jadranka Pavičić Šarić, Ivan Lerotić i Ana Gverić Grginić. Izabrani su i članovi Časnog suda, liječnici Goran Geber, Goran Povh, Dubravko Habek, Goran Benko i Ljubica Luetić Cavor.

“Posebno smo zadovoljni jer smo tijela Udruge osnažili mladim liječnicima. Fokusirat ćemo se na obnavljanje članstva, nastaviti suradnju s dosadašnjim partnerima- HLS-om, HLK-om, KOHOM -om i Inicijativom mladih liječnika. Naš cilj je izboriti ukidanje robovlasničkih ugovora, nametnuti vremensko kadrovske normative kao jedini i obvezni obrazac rada u zdravstvu – ali normative kakve imaju naši kolege u Europi. Ne ovako loš dokument, ne “politički složene normative” koji odražavaju Beroševo čitanje CT-a u dvije minute. Inzistirat ćemo na donošenju Zakona o radnopravnom statusu liječnika u onom obliku kakav smo mi predstavili ministarstvu s povećanjem osnovice za plaću liječnika. Ne pristajemo da Ministarstvo zdravstva svojim krojenjem “uškopi” prijedlog ovog zakona i da on postane besmislena prazna ljuska, bez ključnih stavki koje su liječnici predložili” istaknula je Šmit.
U ovom mandatu HUBOL će se fokusirati na osnivanje zaklade koja će se baviti organizacijom novih javnozdravstvenih akcija, donacijama ugroženim članovima, organizacijama simpozija te podržavanjem inicijativa članova i suradnika u skladu s kapacitetom Udruge za te aktivnosti.

Pozivamo sve članove HUBOL-a da se odazovu na Izbornu skupštinu HUBOL-a koja će se održati 26. listopada u 18 sati u prostorijama Hrvatskog katoličkog sveučilišta na adresi Ilica 242, Zagreb.
S obzirom da dio članova Udruge nije mailom na vrijeme primio obavijest o održavanju Skupštine mogućnost kandidiranja se produžuje do četvrtka, 26. listopada do 15 sati.

DNEVNI RED
1. Otvaranje Izborne skupštine – pozdravni govor predsjednice
2. Izvješće o radu Udruge (izvještava Ivana Šmit, predsjednica)
3. Izvješće Nadzornog odbora (izvještava Ivan Raguž, predsjednik Nadzornog Odbora)
4. Izvješće Časnog suda (izvještava Goran Geber, predsjednik Časnog suda)
5. Financijsko izvješće (izvještava Samija Ropar, članica Izvršnog odbora)
6. Izbor Radnog predsjedništva
7. Izbor Izbornog povjerenstva
8. Izbor dva ovjerovitelja zapisnika
9. Izborni postupak
10. Rezultati izbora
11. Razno

Danas smo glavnoj urednici Nove TV uputili zahtjev za ispravkom informacije objavljene u emisiji „Pregled tjedna“ u sklopu Dnevnika Nove TV emitiranog u nedjelju 22. listopada. Radi se o prilogu novinarke Ivane Petrović o robovlasničkim ugovorima.

U Dnevniku Nove TV od nedjelje 22. listopada ove godine, objavljen je uobičajeni sadržaj te emisije – „Pregled tjedna“ novinarke Ivane Petrović. U sklopu tog priloga objavljen je komentar novinarke o robovlasničkim ugovorima za specijalističko usavršavanje liječnika. Komentar se temelji na pogrešno iznesenim činjenicama tj. na neistini, a izričajem krši Kodeks časti hrvatskih novinara HND-a.

Novinarka u komentaru govori sljedeće: „Ne znam je li južina bila kad su novonormalni mladi liječnici ugovore o stipendijama odlučili nazvati robovlasničkim……Tko želi mijenjati nek ne uzima stipendiju…..“.
Netočna je tvrdnja da postoji stipendija za specijalističko usavršavanje tj. da liječnici primaju neku stipendiju ili školarinu tijekom usavršavanja, a sukladno tome netočna je i tvrdnja da liječnici potpisuju ugovore o stipendijama. Liječnici ne primaju nikakve stipendije tijekom specijalističkog usavršavanja. Ovo usavršavanje nije učenje u klupi, nego rad. Liječnici tijekom pet godina specijalističkog usavršavanja rade i zarade plaću za redovni i brojne sate prekovremenog rada.
Usporedba s Amerikom sadrži tendenciozne i neutemeljene zaključke. U SAD-u studenti plaćaju sve fakultete, a ne samo medicinski fakultet. Specijalističko usavršavanje liječnici u SAD-u NE plaćaju, već se bolnice trse da dobiju što više specijalizanata. U Hrvatskoj niti jedan redovni student ne plaća  niti jedan studij, već se troškovi studiranja pokrivaju iz državnog proračuna. Niti jedan redovni student ne mora vraćati stoga troškove svojeg studija, pa je sasvim nezamisliva diskriminacija koju novinarka zaziva i prema kojoj bi samo liječnici trebali vraćati troškove studija medicine.

Pored netočnih činjenica, novinarka tendenciozno bira za prilog samo one činjenice koje idu u korist njezinom osobnom stavu o temi. Tako npr. ne spominje da se u SAD-u plaćaju svi fakulteti, a ne samo medicinski (ponavljamo: plaćaju se fakulteti, ne specijalizacija u SAD-u), ne spominje visoke liječničke plaće u SAD-u od kojih nije problem vraćati kredit za studij (ponavljamo: za studij, ne za specijalizaciju), a ne spominje niti da robovlasnički ugovori ne postoje niti u jednoj državi Europske Unije.
Pored iznošenja neistine o „stipendiranju“ liječnika na kojoj se bazira glavna poruka komentara da liječnici moraju državi vratiti tu „stipendiju“ koja NOTA BENE ne postoji,  prilog novinarke Petrović krši osnovne postulate Kodeksa HND-a, posebice čl. 6 Kodeksa. Naime, nakon što je u prilogu prikazana izjava liječnika Ivana Remaja, člana HUBOL-a,  novinarka se liječniku Remaju u komentaru obraća s posprdnim izrazom „dijete drago“. Radi se o patroniziranju i dociranju tako da se osobu  o kojoj se govori stavlja u poziciju djeteta, znači nezrele osobe, a s ciljem da se onaj tko govori tj. novinarka stavi u poziciju moći u komunikaciji.

Kodeks časti HND-a izrijekom u čl. 6. kaže: „U svim novinarskim prilozima, pa tako i u komentarima i polemikama, novinar je dužan poštovati etiku javne riječi i kulturu dijaloga te uvažavati čast, ugled i dostojanstvo osoba ili skupina s kojima polemizira. Kada izvještava o temama o kojima postoje različita relevantna stajališta, a posebice kada se iznose optužujući navodi, novinar nastoji sva ta stajališta predstaviti javnosti.”
Ovaj prilog novinarke Petrović o robovlasničkim ugovorima je neobjektivan, tendenciozan, neprofesionalan te utemeljen na tendencioznom cherry pickingu i netočnim činjenicama tj. lažima.

Stoga tražimo da Nova tv u isto vrijeme i u istoj emisiji, sukladno članku 40. Zakona o medijima objavi ispravak sljedećeg sadržaja:
„Prilog novinarke Petrović o robovlasničkim ugovorima liječnika, objavljen u Pregledu tjedna 22. listopada, sadrži niz netočnosti. Liječnici na specijalističkom usavršavanju u Hrvatskoj NE primaju nikakve stipendije niti školarine. Specijalizacija nije učenje u klupama i uz knjigu, nego je svakodnevni rad s pacijentima. Specijalizanti tijekom 5 godina specijalizacije rade puno redovno radno vrijeme  i mnoštvo prekovremenih sati. Za svoj rad primaju plaću, kao i svaki drugi hrvatski građanin. Ne primaju niti stipendije, niti školarine. Liječnici u SAD-u NE plaćaju specijalizaciju, kao što netočno tvrdi novinarka.
Obraćanje liječniku Ivanu Remaju, članu HUBOL-a, čija se izjava citira u prilogu, s izrazom „drago dijete“ predstavlja kršenje Kodeksa časti hrvatskih novinara, grubo patroniziranje i zloupotrebu medijske moći novinarke.
Sukladno netočnim činjenicama, novinarka iznosi i pogrešne zaključke kako bi liječnici trebali vraćati „stipendije“ koje NISU dobili tijekom specijalizacije. Cijeli prilog smatramo neobjektivnim, neprofesionalnim i tendencioznim.
Hrvatska udruga bolničkih liječnika“

I na kraju, smatramo da ne bi bilo loše da se novinarka Ivana Petrović ubuduće ipak informira o točnim činjenicama vezanim uz temu o kojoj priprema komentar. Sve činjenice o robovlasničkim ugovorima može naći npr. ovdje: https://hubol.hr/?p=8648

HUBOL joj stoji na raspolaganju za provjeru točnosti činjenica o liječnicima i o robovlasničkim ugovorima.

Deklaracija HUBOL-a o specijalističkom usavršavanju liječnika
Prisiljeni smo ponovno navesti osnovne činjenice o specijalističkom usavršavanju liječnika i upozoriti na cijeli niz neistina i netočnih tvrdnji koje se pojavljuju u javnosti kada se govori o toj temi.
Parafrazirajući američku Deklaraciju o neovisnosti, smatramo ove istine o specijalizacijama očitim:
1. Specijalističko usavršavanje ili specijalizacija nije sjedenje u klupi i slušanje nastave. Specijalizanti tijekom pet godina specijalizacije rade puno redovno i prekovremeno radno vrijeme. Liječe pacijente. Uz redovno radno vrijeme, specijalizanti odrađuju iznimno velik broj od ukupno 3 milijuna prekovremenih liječničkih sati godišnje. 27 % liječnika koji trenutno rade u hrvatskim bolnicama su specijalizanti i na njihovim vikendima, noćima i prekovremenim satima danas počiva hrvatsko javno zdravstvo.
2. Specijalizanti na specijalizaciji ne dobivaju školarinu niti stipendiju. Oni rade tj. liječe pacijente i za to zarade plaću. Kao i svi ostali zaposlenici. Da ponovimo, dakle, specijalizacija nije niti stipendija niti školarina.
3. U Republici Hrvatskoj Ustav svim građanima garantira pravo na rad i pravo na zaradu od toga rada. Tako i liječnici, kao i svi drugi građani, imaju pravo na plaću za redovni (osmosatni) i prekovremeni (mnoštvo sati) rad koji odrade tijekom pet godina specijalističkog usavršavanja.
4. Fakultetsko školovanje u Hrvatskoj je besplatno za sve građane koji se redovno upišu. Stoga je i studij medicine, kao i svi ostali studiji, besplatan za redovne studente. To obrazovanje plaćaju porezni obveznici. Svaki fakultetski obrazovan stručnjak ima pravo u domovini živjeti i raditi gdje želi, bez da hrvatskom proračunu nadoknađuju trošak svojeg fakultetskog školovanja. Imaju također pravo i odseliti iz Hrvatske. Niti jedan inženjer informatike, kad odseljava u Irsku, ne plaća državi troškove fakultetskog školovanja. To isto pravo imaju i diplomirani doktori medicine tj. liječnici.
5. Nakon fakulteta liječnici se u bolnicama mogu zaposliti isključivo uz specijalističko usavršavanje. Liječnika opće medicine tj. bez specijalizacije u bolnicama nema. Ako želite da vas i dalje za srčane tegobe pregledavaju kardiolozi, za bol u želucu gastroenterolozi, ako želite da vam okulisti pregledaju oko, a pedijatri vaše dijete, liječnici nakon fakulteta moraju na specijalizaciju. Ako žele liječiti ljude, za liječnike ne postoji alternativa specijalizaciji. Specijalizacije su temelj suvremenog zdravstva.
6. Zarađene i odrađene plaće specijalizanata ne predstavljaju troškove specijalističkog usavršavanja već se radi o plaći za odrađeni rad. Ovo je svojom odlukom utvrdio i Ustavni sud. Specijalizanti uče iz knjiga u svoje slobodno vrijeme, ne tijekom radnog vremena kada rade s pacijentima. Neupitni troškovi specijalizacije su trošak poslijediplomskog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, troškovi glavnog mentora i komentora i trošak knjižice i dnevnika rada za specijalističko usavršavanje. Ponavljamo, zarađene i odrađene plaće specijalizanata nisu troškovi specijalizacije. Tko kaže? Kaže Ustavni sud. I Vrhovni sud, također.
7. U liječnike tijekom specijalizacije nije uloženo 120.000 eura, niti 100.000 eura, pa niti 50 ili 60 tisuća eura. Nije uložena čak niti vrijednost malog Renault Twinga tj. 15 tisuća eura. Ti iznosi ne postoje u stvarnom životu. Troškovi specijalističkog usavršavanja, a jasno je od čega se oni sastoje, se kreću trenutno oko 7 tisuća eura.
8. Liječnici prihvaćaju da, u slučaju prekida radnog odnosa ranije nego što propisuje ugovor, nadoknade troškove specijalizacije zdravstvenoj ustanovi. No, liječnici ne pristaju da vraćaju bruto plaće ili paušalno određene proračunske osnovice i tako pet godina besplatno rade. Dapače, da plate ustanovi zato što su pet godina radili jer su dobili neto plaću, a vraćati moraju bruto plaću. Niti jedan hrvatski građanin nema obvezu besplatnog rada. Besplatno su nekada radili robovi i kmetovi, ne današnji građani Republike Hrvatske. Stoga, niti liječnici ne pristaju besplatno raditi.
9. Hrvatskoj nedostaje oko 2000 liječnika, a Vlada i Ministarstvo zdravstva iz godine u godinu planiraju nerealno niske troškove zdravstvene zaštite koji ne odgovaraju stvarnim zdravstvenim potrebama naših građana. Posljedica ta dva faktora su liste čekanja i nedostupna zdravstvena usluga. Pored toga, da su naše bolnice kvalitetni i poželjni poslodavci, specijalisti bi se tukli za rad u njima.
Dostupnost zdravstvenog sustava ne može se graditi oduzimanjem ustavnih
prava liječnicima ili njihovim financijskim kažnjavanjem. Održivost zdravstvenog sustava može se graditi isključivo i samo stvaranjem kvalitetnog radnog okruženja u zdravstvenim ustanovama, zapošljavanjem dovoljnog broja liječnika, stimulacijom liječnika da ostanu u javnom zdravstvenom sustavu i modernizacijom zastarjelog sustava specijalističkog usavršavanja.
10. Niti jedna država Europske Unije nema robovlasničke ugovore, niti kažnjava liječnike u slučaju ranijeg prekida radnog odnosa tako da zdravstvenoj ustanovi vraćaju bruto plaće ili proizvoljno određenu proračunsku osnovicu. Europa nagrađuje i tako motivira liječnike na ostanak u javnom zdravstvu. Premda se naš sustav ne može uspoređivati s američkim jer se u SAD-u svi fakulteti plaćaju, čak niti u SAD-u ne postoji obveza vraćanja bruto plaća.