Marin Smilović, dr. med., specijalist radiologije
Telemedicina ili liječenje na daljinu prvenstveno ima za cilj učiniti preglede i pretrage pristupačnijima građanima koji žive u izoliranim ili teže dostupnim područjima kao što su otoci i ruralna područja. Medicinske usluge uključene u telemedicinu su digitalna razmjena nalaza, snimaka, očitanja, postavljanja dijagnoze i drugog mišljenja, a pretežno su iz područja radiologije, neurologije, neurokirurgije, gastroenterologije ili kardiologije.
Teleradiologija je telemedicinska usluga koja obuhvaća pružanje radioloških usluga na daljinu uporabom informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Obično je riječ o radiološkim snimkama ili slikama te kompjutoriziranim tomografijama (CT) i magnetskim rezonancijama (MR) koje su snimljene na jednom mjestu, a pregledavaju ih liječnici na drugom, udaljenom mjestu otkud postavljaju dijagnozu te šalju mišljenja i preporuke za terapiju.
Koje pretrage možemo riješiti telemedicinom?
U dijagnostici se vrlo veliki opseg pretraga može raditi telemedicinom. Uz to već dugo postoji mreža povezanih telemedicinskih sekundarnih i tercijarnih bolnica radi što bržeg postupanja s vitalno ugroženim pacijentima. Na primjer neurokirurgu se šalje nalaz i snimke te on s obzirom na težinu ozljeda odmah kreće prema bolnici kako bi se pacijent što prije medicinski zbrinuo.
Iz perspektive radiologa potencijalni problem koji se može pojaviti u telemedicini je da protokoli za snimanje MSCT i MR pretraga nisu nacionalno standardizirani. To može rezultirati time da se u jednoj ustanovi snimi pretraga ali na način koji radiologu koji telemedicinski očitava taj nalaz neće biti dostatno za odgovarajuću analizu. S obzirom na to da je pretraga već obavljena i pacijent je otišao, nužno je ponovno snimanja radi razjašnjenja nejasne situacije na pretrazi.
Sve pretrage koje radiolog ne treba fizički raditi na pacijentu kao što su RTG snimke, MSCT i MR pretrage mogu biti napravljene te potom očitane telemedicinski uz uvjet da su prethodno postavljeni odgovarajući protokoli za pretragu. S druge strane, ultrazvuk se ne može raditi telemedicinski jer je potreban radiolog koji svojim znanjem i iskustvom pregledava pacijenta. U SAD-u je praksa oko ultrazvuka drugačija, pa postoje specijalizirani tehničari koji, po unaprijed zadanim protokolima, rade pretragu ultrazvukom (sonografi),a radiolozi kasnije nalaze očitavaju telemedicinski.
Koje su koristi od telemedicine, a gdje ne može zamijeniti liječnika uživo?
Jedna od ključnih koristi telemedicine je da za usko specifične probleme za kojih u nekom području nema dostupnih specijalista (primjerice onkološki dječji neuroradiolog) pretraga se može obaviti u pacijentu najbližoj bolnici, a nalaz će očitati specijalist u tercijarnoj bolnici. S druge strane neke pretrage, kao dinamične pretrage (dijaskopije), ultrazvuk te intervencijska radiologija, jednostavno ne mogu biti nadomještene telemedicinom. Što se tiče drugih specijalizacija, postoje specifične pretrage koje zahtijevaju neposrednu blizinu pacijenta i liječnika kako bi se npr. neurološki pregled mogao pravilno obaviti i teško ga se može odgovarajuće provesti telemedicinski. Kod drugih specijalizacija telemedicinom se mogu donositi vrlo uske odluke oko korekcije terapije koje ne zahtijevaju nužnu prisutnost pacijenta. Kardiologija npr. zahtijeva pregled pacijenta na temelju kojeg se donose odluke o daljnjoj obradi. Korekcije terapije npr. za hipertenziju ili eventualno antikoagulantne terapije mogu se raditi telemedicinski pod uvjetom da je liječniku dostupna pacijentova medicinska dokumentacija na temelju koje može procijeniti opravdanost i mogućnost korekcije lijekova. Od dijagnostike se mogu telemedicinski očitavati holter tlaka ili holteri EKG-a. Pod uvjetom da je posebno educirana medicinska sestra postavila aparat pacijentu, skinula ga i unijela rezultate u kompjuter – sve na jednoj lokaciji, kardiolog koji je na drugoj lokaciji može očitati rezultate. Za sve ostalo u kardiologiji je nužno prisustvo pacijenta.
Što se pak tiče neurologije radi se o struci koja je radi adekvatnog zbrinjavanja i liječenja bolesnika usko povezana s drugim strukama (radiolozi, neurokirurzi, vaskularni kirurzi), te je razmjena iskustava između stručnjaka raznih profila neophodna. Posebno značenje telemedicine u neurologiji je mogućnost povezivanja manjih bolnica s većim centrima i klinikama, te nakon toga donošenje odluku o trijaži i mogućem prijevozu bolesnika iz jednoga u drugi centar. Telemedicinske usluge u neurologiji mogu biti redovne ili hitne te najčešće obuhvaćaju prijenos slikovnog materijala; kompjutoriziranih tomografija (CT), magnetskih rezonancija (MR) i drugih oblika dijagnostičkih nalaza.
I u gastroenterologiji telemedicina je našla svoje mjesto, ali ju treba koristiti oprezno i racionalno. Naime, kvalitetno gastroenterološko mišljenje može se dati samo na osnovu dovoljne količine kvalitetnih informacija koje gastroenterolog dobije od bolesnika, liječnika obiteljske medicine, drugog gastroenterologa ili od specijaliste druge specijalizacije koji treba njegovo mišljenje (primjerice kirurga, otorinolaringologa, neurologa). Najvažnije mjesto u gastroenterološkoj obradi zauzima inicijalni razgovor s bolesnikom i njegov pregled, a za to telemedicina ipak nije najbolji izbor. Međutim, nakon inicijalnog pregleda bolesnika, liječnik obiteljske medicine može telemedicinski dostaviti tražene laboratorijske i slikovne nalaze te dobiti mišljenje gastroenterologa o potrebi za dodatnom obradom te uvođenjem ili korekcijom terapije. Liječnik obiteljske medicine može dobiti i mišljenje u situacijama kada nije nužan pregled bolesnika (primjerice o potrebi daljnje gastroenterološke obrade nakon nekog nalaza detektiranog na sistematskom pregledu). Telemedicina je posebno interesantna u komunikaciji dvaju gastroenterologa koji tako mogu zajednički evaluirati endoskopske slike ili snimke. To smanjuje potrebu za upućivanje samog bolesnika na drugo mišljenje te pridonosi kvaliteti konačne medicinske odluke i skrbi, ali i djeluje edukativno na same gastroenterologe jer dolazi do razmjene znanja i iskustva.
Financijski aspekti telemedicine
Telemedicina predstavlja uštedu za cijeli zdravstveni sustav jer ne samo da pacijentu štedi putne troškove i smještaj već smanjuje i broj potrebnih specijalista i pridruženog zdravstvenog osoblja na nekom području. Telemedicina će u bliskoj budućnosti biti neizostavni dio zdravstvenih pregleda u većini specijalnosti u kojima se to može na odgovarajući način napraviti i organizirati.
