Javna retorika ministra i različitih dužnosnika Ministarstva zdravstva već danima je puna uobičajenih fraza poput pacijenta u središtu sustava, održivog zdravstvenog sustava, promjene paradigme, jačanja zdravstva i fokusa na kvalitetu. Sve su to lijepe riječi kojih su se liječnici podjednako naslušali od svih jedanaestero političara koji su sjedili na stolcu ministra zdravstva u proteklih trideset godina, kao što su se nagledali i brojnih izmjena i dopuna zakona i raznoraznih pravilnika. Rezultat svih tih fraza o reformama i svih tih zakona je sve teža dostupnost zdravstvene zaštite građanima, visok mortalitet kod najčešćih uzroka smrti poput malignih bolesti ili bolesti krvožilnog sustava, nefunkcionalno upravljanje i organizacija zdravstvenog sustava, iscrpljeni bolnički liječnici zbog ogromne prekovremene satnice, urušeno primarno zdravstvo i odlazak najboljih kadrova u inozemstvo, ističu iz HUBOL-a. Za sadašnje stanje zdravstvenog sustava odgovorne su sve bivše zdravstvene administracije, kao i ova sadašnja. Beroš, kao niti njegovi prethodnici, jednostavno nema političke hrabrosti predložiti stvarnu reformu zdravstva jer mu je jedini modus vivendi opstanak na ministarskom stolcu pod svaku cijenu te ne zamjeranje Premijeru. I ova je reforma, kao i prošle, tek fake reforma koja ocrtava svu nemoć i neznanje zdravstvene administracije, ističu u HUBOL-u.
Niti jedna od proteklih reformi nije uistinu bila reforma, niti jedna nije uključila politički, stručni i društveni konsenzus i sve su ostale tek rečenice pune dobrih i neostvarenih želja. Sudeći po javnim istupima ministra Beroša, i ova “reforma” je ista takva: prazan naramak lijepih želja, bez spremnosti na značajne, a nužne promjene sustava, tek buket praznih floskula, smatra HUBOL.
Liječnici od reforme tj. od donošenja dva nova zdravstvena zakona ne očekuju značajne pomake na bolje. Prijedlozi zakona pokazuju da ministar i njegovi pobočnici u ministarstvu ne znaju i ne mogu riješiti ključne probleme zdravstva, poput npr. kadrovskog urušavanja primarne zdravstvene zaštite. Umjesto, stvaranja uvjeta u kojima bi obiteljska medicina postala atraktivna specijalizacije, umjesto kadrovskog jačanja mreže PZZ-a, oni su naumili koristiti tek diplomirane, mlade liječnike kao svojevrsno carevo novo ruho. Njih 500-tinjak, koliko ih godišnje diplomira, dobit će obvezu da godinu dana rade u primarnom zdravstvu kako bi se prikrila dubina kadrovske devastacije te grane medicine. S druge strane, bolnički specijalisti, od kojih neki maksimalnu dozvoljenu prekovremenu godišnju satnicu odrade u par mjeseci, raspoređivat će se po domovima zdravlja. Manipulativna retorika kojom to Beroš opravdava objašnjavajući da su se liječnici besplatno školovali te da trebaju vratiti dug državi tj. sugrađanima, ne pripada u javni dijalog već u birtijaško nadmudrivanje, zaključuju u HUBOL-u. U Hrvatskoj se građani za sva zanimanja školuju besplatno (ako se već koristi ta terminologija) i iznimno je diskriminirajuće samo liječnike prozivati zbog toga i od njih tražiti da zbog prava koje uživaju svi građani se žrtvuju za državu.
Desetljeća političke nebrige za hrvatsko zdravstvo sada bi trebali platiti liječnici kojima se nameće prisila jednogodišnjeg rada u PZZ-u (bez ikakve razrade tog modela) i još veće opterećenje prekovremenim satima. Nitko se ne treba čuditi kada nakon ove fake reforme broj liječnika koji odlaze iz Hrvatske nastavi ubrzano rasti, zaključuju u HUBOL-u.
