Dugačke liste čekanja u našem zdravstvu rezultat su lošeg upravljanja ovim sustavom, a ne postojanja dvojnog rada rad liječnika.
Dvojni rad liječnika nije primarni problem javnog zdravstva te nije razlog dugih listi čekanja jer ga liječnici ne obavljaju tijekom radnog vremena, nego u svoje privatno vrijeme. Stoga ograničenje ili zabrana dvojnog rada ne može dovesti do kraćeg čekanja pacijenata na pregled ili pretragu.
Dvojni rad postoji u državama Europske unije te Hrvatska tu nije nikakav izuzetak. Svi radnici u Hrvatskoj zakonom imaju pravo na dvojni rad bez dopuštenja poslodavca, a samo liječnici trebaju za to posebno dopuštenje. Takav rad, s dodatnim prihodom, smanjuje odljev liječnika u privatno zdravstvo ili inozemstvo. Postoje pojedinačni problemi s kršenjem propisa koji reguliraju dvojni rad, a HUBOL se zalaže za to da se svako pojedinačno kršenje propisa sankcionira. Kad postoje dobra pravila i propisane sankcije, onda se one provode, a ne mijenjaju. Zbog vozača koji voze zaustavnim trakom na autocesti ne zabranjujemo vožnju autocestom, već kažnjavamo tog vozača.
Eksperiment sa zabranom dvojnog rada je već jednom bio proveden i rezultat je bio ravan nuli. Rezultat novih zabrana će biti dodatna negativna selekcija na vodećim pozicijama, nezadovoljni liječnici i pojačan odljev liječnika iz javnog u privatni zdravstveni sustav gdje su uvjeti rada i plaće povoljniji.
Ključni problemi javnog zdravstva su devastacija PZZ-a, neučinkovita organizacija i upravljanje bolnicama, neefikasno planiranje kadrova i nerealno financiranje. Situaciju dodatno komplicira nepostojanje obvezujućih vremensko-kadrovskih normativa i jasnih stručnih smjernica. Svi ovi problemi rezultat su nesposobnih i neodgovornih donositelja odluka u zdravstvu, a ne liječnika. Politika se odbija prihvatiti rješavanja ovih problema.
Zašto građani predugo čekaju na pretrage ili zahvate?
Svaki javni zdravstveni sustav ima liste čekanja. Ključno je da duljina čekanja na pretragu ili zahvat ne šteti zdravstvenom statusu pacijenta.
Nekoliko je razloga predugih listi čekanja. Hrvatska je jedna od najstarijih država u Europi, a zbog brzog razvoja medicine kontinuirano raste broj i vrsta specijalističkih pretraga i zahvata. Ovo ne prati odgovarajuće povećanje broja liječnika i medicinskih sestara.
Kolaps primarne zdravstvene zaštite, zbog opterećenosti obiteljskih liječnika birokratskim poslovima i njihovog premalog broja, rezultira prelijevanjem bolesnika, koje bi mogli riješiti obiteljski liječnici, u bolnice. A to je problem koji upravljači u zdravstvu nisu u stanju riješiti godinama.
Organizacija cjelokupnog bolničkog sustava u Hrvatskoj je neučinkovita i neodrživa, što rezultira neefikasnim korištenjem postojećih kadrova. Vlada i Ministarstvo zdravstva zbog populizma i lokalnih političkih interesa čvrsto drže zatvorene oči pred tim problemom.
Rukovodeće pozicije, kao i upravljanje, su u hrvatskom zdravstvu duboko politizirane. To rezultira izborom politički podobnih i uvezanih, a ne najboljih i najsposobnijih upravljačkih kadrova. Vlada odbija uvesti zakonsko ograničenja od dva mandata za upravljačke pozicije u zdravstvu što bi eliminiralo vječne šefove, smanjilo koruptivni potencijal i promijenilo sadašnju negativnu kadrovsku selekciju.
Održivo planiranje i upravljanje kadrovima ne funkcionira. Projekcije potreba za liječnicima za pet ili deset godina su prazno slovo na papiru. Rast broja liječnika i bolja organizacija sustava ne prati u dovoljnoj mjeri rast zdravstvenih potreba građana. Sve to vodi do još duljih listi čekanja u budućnosti.
Zdravstvena administracija odbija uvesti obvezujuće i kvalitetne vremensko-kadrovske normative. Bez njih nije moguće pratiti količinu obavljenih medicinskih postupaka niti pratiti učinkovitost pojedinih liječnika, odjela, klinika, zavoda, bolnica i cijelog sustava. Zbog postojanja kaznenog djela nesavjesnog liječenja, koje postoji još samo u Sloveniji, mnogi liječnici primorani su provoditi tzv defenzivnu medicinu što rezultira mnoštvom pretraga.
Preduvjeti za kvalitetno upravljanje listama čekanja su cjelovita informatizacija i integracija zdravstvenih sustava i baza. Potrebno je razdvojiti liste čekanja na prvi i na kontrolni pregled jer su redoviti kontrolni pregledi trenutačno u istoj košari s prvim specijalističkim pregledom i stvaraju krivu sliku duljine čekanja. Nadalje, s liste čekanja bi trebalo ukloniti sve zahtjeve za pregled kod određenog liječnika, jer to spada na “listu želja”. Mislimo da bi, bez obzira na nepopularnost takve mjere, trebalo otvoriti diskusiju da se, u slučaju kada pacijent neopravdano ne dođe na naručeni pregled ili pretragu, uvede obvezna participacija pacijenata u troškovima.
Jedan od najtežih problema javnog zdravstva je korupcija u javnoj nabavi. Danas, nakon afere s Berošem i Rotimom, vjerojatno svaki građanin opravdano sumnja u svaku javnu nabavu u zdravstvu. Osim najavljene kontrole izvanredne javne nabave, nije najavljena niti jedna mjera daljnjeg sprečavanja korupcije.
Svih navedenih desetak temeljnih problema javnog zdravstva odgovornost su donositelja odluka u sustavu, a ne liječnika. Politika tj. sve političke stranke su desetljećima nesposobne riješiti te ključne probleme. To je razlog zašto građani toliko dugo čekaju na pretrage i preglede.
Dvojni rad liječnika nije problem hrvatskog zdravstvenog sustava, kako bi netko mogao pogrešno zaključiti iz medija. U tom sustavu, osim entuzijazma zdravstvenih radnika, gotovo ništa ne funkcionira kako treba.
